Osnovna škola Nikole Andrića

Pod geslom Vukovar-mjesto posebnog pijeteta, ove se godine obilježava 24. godišnjica vukovarske tragedije. 
U utorak, 17.studenoga, učenici od petog do osmog razreda prigodnim su programom obilježili najtužniji dan vukovarske povijesti.

Obilježavanje Dana sjećanja započelo je tako što su učenici od petog do osmog razreda nakon drugog sata poslušali predavanje povjesničarske skupine u holu škole. 
Vukovar je grad-spomenik. Svaka njegova ulica i svaka njegova kuća imaju svoju priču. Ipak, njegovom ratnom povijesti dominira pet točaka i upravo je njih u svojim izlaganjima predstavilo petero učenika osmog razreda.

O najupečatljivijoj točki Vukovara, vodotornju, na prvoj je postaji govorila Lucija. Učenici su saznali koliko je vodotoranj značio Vukovarcima u vrijeme rata, a saznali su i otkada datira tradicija hrvatske zastave na njegovom vrhu.

Na drugoj postaji dočekao nas je Borna. Ispričao nam je priču o legendarnim borcima s Trpinjske ceste koji su dokazali kako za otpor vojno nadmoćnijem neprijatelju, nije presudno naoružanje, nego prije svega, srce i pamet. Upravo su srce i pamet učinili da od tenkova treće vojne sile Europe šačica branitelja napravi „groblje tenkova“. Danas se ova bitka izučava i na prestižnom vojnom učilištu West Pointu.

O strahotama Veleprometa progovorila je Vedrana. Šest limenki nekadašnjeg skladišnog prostora istoimene tvrtke, 1991.godine svjedočilo je mučenju i ubijanju nesrpskog stanovništva. Za 700 ljudi izvedenih iz Veleprometa gubi se svaki trag. O užasima koji su se u njima događali, javnost danas malo zna.

Četvrta je postaja pričala priču o vukovarskoj bolnici. Katarina nam je opisala nadljudsku borbu medicinskog osoblja za svaki život, ali i okrutnost JNA i srpskih paravojnih postrojbi koji su, suprotno svim konvencijama o pravima ratnih zarobljenika, iz bolnice izveli 267 ranjenika i ubili ih na Ovčari.

Pričom o Ovčari simbolično je zatvoren krug vukovarske patnje i stradanja. O tužnoj sudbini ranjenika i medicinskog osoblja, ali i znamenitog Siniše Glavaševića i francuskog dobrovoljca Jeana Michela Nicoliera govorio je Danijel. Ovčara je svjedočanstvo o sumraku ljudskog razuma i jedna je od mrlja na obrazu europske politike poslije Drugog svjetskog rata.

Nakon predavanja uputili smo se prema Križu na ušću Vuke u Dunav. Pred jednim od najljepših spomenika Domovinskom ratu, dramska skupina izvela je recital Stoji grad.

Nastavnik Mario Petrović poveo je molitvu za duše vukovarskih heroja i za našu Domovinu, a potom je Dunavu predana boca s porukom zahvale braniteljima za slobodu koju danas uživamo.

Poruku smo popratili i prekrasnom pjesmom Perice Vulić Vočanec Minuta šutnje.

Neka i nemirne vode Dunava slavu naših junaka sačuvaju i ponesu!
Vječna im slava i hvala!