Dan je započeo kao i svaki drugi. Zvono je označilo početak toliko dugo čekanog zadnjeg dana. Podijelili smo izvješća i malo porazgovarali o proteklom razdoblju i onom što trebamo popraviti. Zamolila sam Korinu neka ode po upaljač kako bismo još jednom upalili sve četiri svijeće na našem adventskom vijencu. Za to vrijeme s razredom sam dogovorila da ću im kad se Korina vrati zadati temu da crtaju nešto božićno. Naravno, taj zadatak radit će samo Korina dok će svi ostali crtati nešto za nju jer odlazi u drugu školu, a današnji joj je dan zadnji s nama. Nismo stigli odraditi taj zadatak, ali ništa zato. Kad se vratimo stignemo. Krenuli smo nešto ranije u kino kako bi učenici mogli uživati u šetnji gradom, a posebice kako bi vidjeli novi 3d art zoološki vrt u gradu. Puno smo fotki snimili,a vama pokazujemo samo neke. 

E, da.. Zaboravili smo napomenuti da smo se vozili liftom i naravno ovjekovječili to selfijima 

U kinu je bilo zabavno. Film nam se jako svidio, a tko su nam bili najdraže životinje-svinjice, slonovi..

Vratili smo se u školu. Crtanje uz zvuk božićnih pjesama mogao je početi. Korina nije ništa naslućivala. 

Kada smo završili, Sara joj je otkrila što smo zapravo radili i zbog čega je bilo važno da nakon kina ostanemo u školi. Svima nam je taj trenutak teško pao, pogotovo što nam se naša Korina rasplakala. Utješili smo je zagrljem dok je gledala naše poruke i crteže.

Zajednički smo podigli Korinu u zrak i fotografirali se za sjećanje. Svi smo se složili da nam je ovo bio lijep, a opet tužan dan. Pohvaljujem sve učenike zbog toga što ni jednog trenutka nisu dvojili ostati poslije kina i napraviti nešto veliko, a to je pokazati ljubav i prijateljstvo. Bravo moji mali/veliki  

Ove smo godine sve važno rekli, a nikad ljepše se nismo proveli. 

Sretan Božić i Novu 2017. godinu želi vam svima 4.c sa svojom učiteljicom.