U ponedeljak smo pogledali predstavu Hrvatskog kazališta Pečuh “Guliver među lutkama”. Iako naš Guliver nema nikakve veze sa svojim imenjakom iz poznatog romana Jonathana Swifta o pomorcu Guliveru i njegovoj neobičnoj pustolovini, osim što je div među lutkama, učenicima se predstava svidjela.

U utorak smo ponovo bili očarani snagom riječi i pričom iz davnine Ribara Palunka i njegove žene, Ivane Brlić Mažuranić koju je uprizorila Kazališna družina I. B. Mažuranić iz Slavonskog Broda. Nismo mogli ne osjetili ljubav i ponos spram domaće književnosti i našeg hrvatskog Andersena.

Nakon predstave ravnateljica Hrvatskog doma Vukovar gđa Ivanka Miličić, pozvala nas je na svečano otvorenje izložbe Hrvatskog školskog muzeja iz Zagreba Od slikovnjaka do Vragobe.  Riječ je o izložbi  o slikovnicama i njihovim počecima u Hrvatskoj, o vremenu u kojem su nastale, o tekstovima i piscima, ilustracijama i temama.

Nakon otvorenja izložbe imali smo čast i povlasticu sudjelovati u radionici izrade ilustracija knjige Dječja čitanka o zdravlju, koju su vodile ravnateljica Hrvatskog školskog muzeja Branka Manin i muzejska pedagoginja Ivana Dumbović Žužić. Uz pomoć Gospođice Učiteljice i Gospođice Šibe, nastale su ilustracije koje smo izložili u holu škole.

Srijeda je bila namijenjena za predstavu Palac sim i palac tam, Kazališta Virovitica inspiriranu slikovnicom hrvatske spisateljice i dramatičarke Silvije Šesto.  To je priča o djevojčici Sonji i njezina dva palca koji predstavljaju njezine dvije suprotnosti čiji će konflikt obilježiti njezino djetinjstvo i odrastanje, od problema u školi do prvog zaljubljivanja.

U četvrtak smo nakon predstave Crvenkapica - tko se boji vuka još?(ne bojimo ga se jer je on dobrica i ne jede uošće meso) Kazališta tvornica lutaka, požurili na susret s poznatim i omiljenim dječjim književnikom, novinarom, urednikom i voditeljem radijskih i televizijskih emisija Mladenom Kušecom u Gradsku knjižnicu Vukovar.

Točno u podne počelo je nezaboravno druženje s legendarnim voditeljem emisija o djeci i za djecu  kao što su “Tonkica Palonkica frrr”, “Bijela vrana”, “Patuljci pojma nemaju” koje su upisane u srca brojnih generacija. 

Pozdravivši nas riječima: Ja sam samo običan djed, imam dvoje unuka... podsjetili smo se da je prava veličina u jednostavnosti i pristupačnosti. Kroz šaljive prispodobe iz svog života koje je podijelio s nama, recitirajući i čitajući humoristične tekstove iz svojih knjiga književnik je istaknuo da su njegova inspiracija za stvaralaštvo obična djeca, da samo treba s njima razgovarati i pustiti ih da govore. Tada iz njih izaze svi ti čudesni svjetovi, dodao je.