U srijedu smo, javnim gradskim prijevozom išli na Trpinjsku cestu. I to je bilo zanimljivo, putovati gradom autobusom s toliko njegovih stanovnika koji dokazuju da naš grad živi.

Došavši pred Spomen dom, prvo smo zastali pred spomenikom Blage Zadre. Tu smo, uz svoje misli i molitve, zapalili svijeću Blagi i svim njegovim hrabrim suborcima.

Spomen domom nas je proveo vodič Mario. Proveo nas je prostorom i pričao priče. Priču za pričom, a mi smo zadvljeno slišali. I postavljali mnogo pitanja. Prvo naše pitanje bilo je vezano za pločice na tlu. Mario nam je objasnio da se, za vrijeme rata,u Vukovaru uništilo 400 neprijateljskih tenkova i svaka pločica predstavlja jedan tenk. Ovaj dio zovu i Groblje zrnkova jer su na Trpinjskoj cesti uništena čak  83 tenka. 

Dalje je priča tekla prema zidu na kojemu su ispisana imena  poginulih, stradalih i nesalih u domovinskom ratu. Pronašli smo, među njima, i dobro nam poznata imena -Blago Zadro, Siniša Glavašević, Jean-Michel Nicolier.. ali i manje poznata, a našim srcima bliska imena.  Među zidovima same sredine prostorije, u samom vrtlogu tog uragana pokretalo se prozirno tlo koje je skrivalo vojno naoružanje kojima su branitelji branili Vukovar. A u samom središtu nalazi se kupola jednog neprijateljskog tenka.

Tada je naš vodič ispričao priču o Davidu i Golijatu koja nam se jako svidjela. Cijelo vrijeme pretio nas je glas pokojnog Siniše Glavaševića koji je prenosio u eter tadašnje događaje na ulicama našega grada.

S mnogo novih informacija, živih fotografija i bogatiji za još jedno iskustvo , napustili smo prostoriju doma. 

Nismo mogli otići, a da se ne fotografiramo kraj tako poznatog simbola ovoga mjesta - tenka.