Dragi naš Milenko,

svaki čovjek iza sebe ostavlja neki trag. Dubina tog traga ne ovisi o tome koliko smo glasni, nego koliko kroz život kročimo nošeni ljubavlju prema svojem zvanju, dobrotom prema svojim bližnjima i mogućnošću da vidimo ono što je pred nama. A upravo si takav GOSPODIN UČITELJ bio ti, Milenko. Radi traga kojeg si ostavio danas tuguju tvoji učenici, tvoje kolege, tvoja Škola.

Nedostajat će nam zvuci alata iz kabineta tehničke kulture petkom navečer, nedostajat će nam duh koji nije dozvoljavao da mu prepreke budu nevažne sitnice, nedostajat će nam čovjek koji je svojom dobrotom, svojom radišnošću i svojom predanošću učiteljskom zvanju rušio barijere nacionalnog, koji je bio čovjek u onome što čovjek u svojoj najboljoj biti jest.

Bio si uzor i potpora mladim učiteljima. Jednako dostojanstven u svakodnevnim razgovorima i obavezama, kao i u svojoj bolesti.

Mi učitelji znamo da najiskrenije osjećaju i najviše nam pružaju naši učenici. Osjetio si njihovu iskrenost kada su te bespogovorno podržavali i pratili na mnogobrojnim izvannastavnim aktivnostima, kada ste osvajali školska, županijska i državna natjecanja, kada si  preuzimao Oskara znanja.

Ljubav, požrtvovnost i predani rad s učenicima su rezultirali izvrsnim uspjesima koji su prepoznati na državnoj razini.

Tvoj rad i uspjeh će biti motivacija nama učiteljima koji nakon tebe budemo ulazili u učionice naše Škole.

Otišao si na bolje mjesto, gdje nestaje sva patnja i bol, a za sve dobro što smo s tobom dijelili čeka te zaslužena nagrada u vječnosti.