Projekt je započeo u vojarni, okupljanjem učenika osmih razreda svih vukovarskih osnovnih škola. 
Uz pratnju našeg vodiča, Anđelka Batinića, zajedno smo se uputili prema Pastoralnom centru gdje smo poslušali predavanje o Domovinskom ratu i bitki  za Vukovar.
Nakon ručka uputili smo se u Muzej grada Vukovara gdje nas je muzejska pedagoginja „provela“ vukovarskom i hrvatskom povijesti, a potom smo obišli i vukovarsku bolnicu čije podrumske prostorije kriju vjeran prikaz borbe za život vukovarskih ranjenika i nadljudske napore medicinskog osoblja tijekom višemjesečne okupacije grada. 
Križ na ušću Vuke u Dunav bio je također našom postajom. Kipar Šime Vidulin izradio ga je u spomen svima onima koji su svoje živote utkali u slobodu naše domovine.    
Sljedećeg smo dana poslušali predavanje Zrinke Marković, više stručne savjetnice,  koja nas je provela vukovarskom vojarnom, sjedištem Memorijalnog centra i mjestom koje je 1991.g. bilo snažno uporište agresorske JNA. Osim susreta s raznim vrstama naoružanja na poligonu, učenici su u podrumu vojarne mogli doživjeti i djelić atmosfere zloglasnih srbijanskih logora Stajićeva i Begejaca jer podrumske su prostorije krile vjerodostojan opis ćelija u kojima su zarobljeni hrvatski branitelji boravili tijekom zatočeništva, ali i brojna pisma koja su logoraši slali svojim obiteljima, a koja su pokazivala sav užas kroz koji su prolazili.
Poslušali smo i predavanje o ključnoj ulozi Bogdanovaca u obrani Vukovara, kao i o kukuruznom Putu spasa koji je u presudnim danima vukovarske tragedije bio jedini izlaz Vukovarcima u borbi za goli život.

                                  
Trpinjska cesta bila je neizostavan dio našeg puta. U Spomen domu hrvatskih branitelja poslušali smo priču o herojima Trpinjske ceste, generalu Blagi Zadri i Marku Babiću, ali i ostalim braniteljima koji su dali svoj obol stvaranju samostalne i neovisne Hrvatske.
Na Ovčari, stratištu 261 osobe odvedene iz vukovarske bolnice i  Memorijalnom groblju,  najvećoj masovnoj grobnici u Europi nakon II. svjetskog rata, zapalili smo svijeće i pomolili se za duše naših branitelja.

U povratku na predavanje o školi mira zaustavili smo se pred ponosom Vukovara- 50, 3 metra visokim Vodotornjem koji dostojanstveno nosi svoje rane i koji će, kao takav, budućim generacijama pričati priču o krvavom piru koji se pred njegovim očima odigrao.
Nakon predavanja, sudjelovali smo u kvizu o Domovinskom ratu i pokazali svoje novostečeno znanje.
S ponosom možemo reći da su naši učenici, Dario i Tomislav bili dijelom pobjedničke ekipe!
                                                            Stanislava Mutapčić, nastavnica povijesti