Naša prva postaja bio je dvorac Prandau-Normann u Valpovu. Sve ono što su učili o srednjovjekovnim dvorcima, učenici 6.a sada su mogli i vidjeti- pred nama je bio pravi dvorac s dubokim opkopom koji se nekada punio vodom, s kružnom obrambenom kulom na čijem je stropu uklesan reljef zmaja, ali i neizostavnom legendom o Bijeloj gospi. Priča je to koja je u mnogim pisanim izvorima zabilježena kao Povijest o valpovačkoj sablasti, a njezina se radnja zbiva sredinom 19.st. Tada je barun Prandau u svom dvorcu ugostio bolesnog prijatelja Kuschmanna koji će se vlasniku vrlo brzo potužiti na neobične pojave.  Naime, svake bi mu se noći kraj kreveta pojavljivao lik mlade djevojke koja je tvrdila da je duh prije sto godina ubijene žene te kako je njezino tijelo zakopano unutar samog dvorca, i to glavom prema dolje. Tražila je da se njeno tijelo iskopa i sahrani u posvećenoj zemlji. Barun isprva nije povjerovao njegovim riječima, ali je ipak popustio i dao iskopati lokaciju koju je naveo i djevojčin duh.
I doista, vrlo brzo je iskopan kostur mlađe žene. A kada je sahranjen na obližnjem katoličkom groblju, dvorac se mogao vratiti svom prijašnjem mirnom životu.

Nakon ove jezive priče s donekle sretnim završetkom, nastavili smo put prema Donjem Miholjcu, a usput smo iz autobusa razgledali i Belišće, promotrivši posebno Palaču Gutmann.

Dojmila nas se ljepota dvorca Hillepran von Prandaua u Donjem Miholjcu, kao i ljepota perivoja koji ga okružuje. Izgrađen početkom 19.stoljeća, ovaj je dvorac bio čestim mjestom posjeta habsburškog cara Franje Josipa. Danas se u njemu nalazi Gradska uprava Donjeg Miholjca.

Posjetili smo i „biser Našica“- dvorac obitelji Pejačević koji je plijenio pažnju u prekrasnom perivoju. Nastao  početkom 19.stoljeća, ovaj je dvorac bio domom prve hrvatske skladateljice Dore Pejačević.
Prošli smo njegovim hodnicima i prostorijama i na trenutak mogli osjetiti dah prošlih vremena- kroz slike na zidovima upoznali smo članove ove plemićke obitelji (oni se i danas potpisuju kao grofovi!), a kroz izložene predmete, mogli smo lako zamisliti njihovu svakodnevicu.

Čaroliji je doprinijela i naša Dora Pejačević- učenica 5.c razreda, Lana Pšenica, odsvirala je minijaturu na Dorinom klaviru i izazvala pljesak okupljenih.
Puni dojmova uputili smo se na ručak u obližnji hotel, a u povratku doma, navratili smo i u Portanovu.