| 2014-11-19 09:10:26 Obilježili smo najtužniji dan nedavne vukovarske povijesti
18. studenoga 1991.
Dan i godina koji su se svim Hrvatima usjekli duboko u pamćenje.
Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, obilježili smo, kao i svake godine, prigodnim programom. Na satima razrednika još jednom smo se prisjetili herojske borbe naših branitelja, a poslije drugog sata uputili smo se na terensku nastavu.
Naša prva postaja trebao je biti Spomen dom na Ovčari, međutim, „više sile“ su se „urotile“ i onemogućile nam posjet. Nestalo je, naime, struje. Stoga smo odmah produžili do Ovčare, mjestu najvećeg pojedinačnog pokolja u Domovinskom ratu. Ovo je mjesto otkriveno u listopadu 1992. godine, a snage UNPROFOR-a godinama su čuvale lokaciju kako bi spriječile uklanjanje dokaza. Ovčara je dugo vremena bila posljednje počivalište ranjenika i civila odvedenih iz vukovarske bolnice u studenom 1991. i na tom je mjestu strijeljana 261 osoba. Najstarija žrtva imala je 77 godina, a najmlađa 16 godina. Dječak Igor ubijen je samo zato što je njegov otac, Petar Kačić, bio zapovjednik Sajmišta. Volio je rezbariti dupine i jedan je takav nađen kraj njega prilikom ekshumacije. U njegovom džepu pronađen je i plišani medvjedić. Među ubijenima bila je i trudnica u šestom mjesecu trudnoće. Na Ovčari nisu ubijani isključivo Hrvati; među braniteljima Vukovara bilo je i Srba, Bošnjaka, Mađara, te po jedan Francuz i Nijemac. Na Ovčari su svoj život okončali i francuski dragovoljac Jean Michel Nicolier, ali i legendarni novinar Hrvatskog radio Vukovara, Siniša Glavašević. Kako je to bilo biti zatočenim na Ovčari i odbrojavati možda posljednje trenutke svoga života, pokazali su nam naši „dramci“. Obradili su, naime, knjigu Vilima Karlovića, vukovarskog branitelja koji je preživio strahote zatočeništva u Bolnici, vojarni, Veleprometu, hangaru u Ovčari, a potom i u logoru u Srbiji. Njegove su misli i strahove pretočili u potresan igrokaz koji su simbolički izveli pred mramornim spomenikom iz čijeg mraka golubica izlijeće u slobodu i tako označava novi početak. Poklonivši se žrtvama Ovčare i pomolivši se za njih, uputili smo se prema posljednjoj stanici našeg puta - Memorijalnom groblju hrvatskih branitelja. Ovo je groblje najveća masovna grobnica u Europi nakon II. svjetskog rata. Ovdje je ekshumirano 938 tijela i na tom je mjestu postavljeno 938 bijelih križeva. Ono je i posljednje počivalište vukovarskih heroja Blage Zadre i Marka Babića. U središnjem dijelu groblja postavljen je brončani spomenik, visok četiri metra (najveći brončani spomenik u Hrvatskoj) u čijoj se sredini nalaze križ i vječni plamen. Zapalili smo svijeću i minutom tišine odali počast hrabrim ljudima zbog kojih danas možemo uživati u lijepom djetinjstvu. Stanislava Mutapčić, nastavnica povijesti i hrvatskoga jezika |
| Osnovna škola Nikole Andrića Vukovar |