Hrvatska je domovina izniknula na žrtvi gotovo 24 tisuće žena.
No, pitate li slučajnog prolaznika da vam navede imena žena koje su svojim djelovanjem utkale onaj mali kamenčić slobode, nastat će muk. Ništa čudno jer ženska je snaga i uloga kroz prošlost oduvijek zanemarivana.
Žene nećete naći na novčanicama, po njima se neće imenovati trgovi niti ulice, one neće biti glavni govornici u večernjim dnevnicima…
Pa ipak, u onom presudnom vremenu borbe za hrvatsku opstojnost, doprinos žena bio je nemjerljiv.
Žene nisu bile samo majke, sestre i supruge.
Mnoge će stati rame uz rame s muškarcima, s puškom u ruci.
Mnoge će biti dijelom brigada kao medicinske sestre, liječnice, kuharice – bez njih branitelji na prvoj crti ne bi mogli funkcionirati.
Najveći dio žena u ratu neće izravno sudjelovati, ali su svojom brigom, toplom riječi i posvećenošću u najtežim trenucima podizale hrvatsku mladost i činile sve da teret agresije oni najslabiji što manje osjete.
Kako je bilo biti žena u ratnim uvjetima, kako je bilo biti izložen ratnoj opasnosti u neposrednoj blizini, nositi se s teškim trenucima i neizvjesnom sutrašnjicom, otkrit ćemo u razgovoru s dvije Vukovarke, Fanikom Janko i Mirjanom Turk, ženama koje su preživjele tromjesečnu opsadu našega grada prije 34 godine.
Stanislava Mutapčić, učiteljica povijesti
