Osnovna škola Nikole Andrića

I ove se godine sjećamo žrtve Vukovara. Čitali smo Priče iz Vukovara Siniše Glavaševića. Odlučili smo i mi napisati priče iz Vukovara, naše priče. Sinišine priče i naslovi nama su bili inspiracija. Kroz njih smo prenijeli naše misli i osjećaje iz Vukovara danas. 

Biografija Siniše Glavaševića

Siniša Glavašević rodio se u Vukovaru 1960. godine. 

Na Hrvatskome radiju Radio Vukovaru zaposlio se najprije kao spiker, a za vrijeme Domovinskog rata bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Bio je ranjen krhotinom granate 4. studenoga 1991. godine na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće. Posljednje izvješće Siniša je poslao iz vukovarske bolnice 18. studenoga navečer. Poslije pada grada Vukovara odveden je,19. studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Naknadno je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga 1991. godine a ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine. 

Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno je 1992. godine izdala Sinišinu zbirku Priče iz Vukovara, sastavljenu od toplih priča o temeljnim ljudskim vrijednostima koje je Siniša čitao slušateljima radija opkoljenoga grada.Ove su priče jedini sačuvani literarni pokušaj Siniše Glavaševića. 

Priča o gradu

Oh, kakav je ovo grad?! Još će se urušiti. Tako lijep i star.

Ako odem, to će biti katastrofa. Nitko ne će moći štititi ovaj grad osim mene. Jedino da ostanem. Naravno, zaštitit ću ga ja jer ljudi odlaze u druge države i gradove jer nema puno poslova. E, pa dosta mi je. Svi uništavaju ovaj grad. Kada bi bio obnovljen, bio bi još ljepši. Mogla bih postaviti znakove. Pisat će: „Dragi ljudi, nemojte bacati smeće i šarati po klupama jer uništavate grad. Radnici će popraviti kuće i ceste. Sigurno ne želite da bude ružan.“

Meni je jako žao i tužna sam.

Sara Senjak

Priča o ljubavi

Ljubav je najljepša stvar koja se čovjeku može dogoditi.

Kad smo zaljubljeni i ta je ljubav uzvraćena- to je najljepši osjećaj na svijetu. Ljubav nosi razumijevanje, nadu, vjeru, brigu, sreću i prijateljstvo. Majčinska i obiteljska ljubav najvažnija je.

 Ljubav je ono što najviše treba postojati na ovom svijetu.

Tea Šaldić

Priča o vremenu

Jednom davno, prije mnogo  milijuna  svjetlosnih  godina nastalo je   vrijeme i ostala velika zagonetka.

Vrijeme nema početak niti svoj kraj i čovjek  se uzalud trudi saznati  kako i od čega je nastalo. Nikad ne smijemo zaboraviti rat unatoč tome što vrijeme prolazi. Ipak, mene kao dječaka zanima samo vrijeme, ovo naše-danas. Vrijeme se različito doživljava. Gladnom je vrijeme predugo. Čovjeku  koji boluje vrijeme je mučitelj. Djeca i ne znaju što je vrijeme osim da na vrijeme spavaju, bude se, idu u školu, igraju se i tako sve iznova.    

Na kraju, ma što mislili o vremenu, vrijeme treba iskoristiti za svoje želje, planove i ciljeve.

Luka Hekić

Priča o traženju

Mnogo  ljudi  je  nestalo.  Neke smo  ljude  našli   i identificirali.

Jako  puno   ljudi  nismo   našli.  Moga  pradjeda  još  nisu  pronašli. Ja bih  voljela da  sve  ljude  nađemo. Da   bar   rat nije bio.  Svi ljudi  koji su ubijeni ili koji nisu  pronađeni,   sada bi bili ovdje. Ja bih pretražila cijeli svijet  da nađem one koje su  nestali.

Nadam se da  se rat  neće   ponoviti.

Korina  Hajduk

Priča o ratu

Rat je bio ne tako davno. Jako je to bilo tužno. Poginulo je mnogo ljudi.      

Zbog rata ja ne volim puške, pištolje i uniforme. U ratu su poginula moja dva djeda. Zbog toga mi je jako žao. U današnje vrijeme kod nas rata više nema. Kada pričam o ratu, osjećam se tužno. Sjetim se tih ljudi i nikako ne mogu biti sretna jer sve ljude volim jednako.

Ne želim da se to opet ponovi. Rat nikada ne možemo zaboraviti jer je proživljeni rat sjećanje na naše branitelje.

Iva Kmet

Priča o ratniku

Hrvatski ratnici bili su naši heroji.

Oni su nas spašavali od agresora. Ratovali su po cijeloj Hrvatskoj, od Vukovara do Dubrovnika. Bili su jaki i hrabri kao divovi, pogotovo Blago Zadro. On je bio najhrabriji ratnik. Uvijek je kretao prvi u bitku i zato je bio zapovjednik. Našim ratnicima bilo je jako teško. Nisu imali dovoljno opreme, tenkova i oružja, ali su imali veliko srce i zato smo u ratu pobijedili.

Naše poginule branitelje (ratnike) ne smijemo zaboraviti, a naše žive ratnike moramo poštivati.

Petar Kovač

Priča o zagrljaju

Zagrljaj meni znači da se svi ljudi vole.

Puno ljudi grli se jako puno. Meni to znači da se jako dobro slažu. Kad se ljudi grle, to je baš lijepo i dobro. Mislim da će se uvijek grliti. Malo se ljudi grlilo kad je bio rat.

Ja bih da se više ljudi grli jer to meni znači ljubav.

Ines Bičvić

Priča o prepričanoj priči

Svi znamo kako je u našem gradu bio rat. Svatko ima svoju priču za prepričavanje.

Ja znam da je rat bio tu. Još se mogu vidjeti posljedice rata. Neke su kuće srušene. Neke su oštećene. Ulice su rupave od granata. Rat je odavno prošao.

Mislim da se moramo sjećati žrtve Vukovara i njezinih stanovnika, ali isto tako mislim da ljudi trebaju prestati živjeti u prošlosti i udahnuti novi život našem lijepom gradu.

Petra Pšenica

Priča o dobru i zlu

Tijekom rata postojala je dobra i zla strana.

Dobri smo bili mi, a neki Srbi zli. Ne zna se gdje su zakopani mnogi naši branitelji jer oni koji znaju ne žele reći gdje su ih točno zakopali. Zbog toga su oni sebi najveći neprijatelji. No, sada se ljudi ponašaju kao da dobro i zlo nikada nije postojalo i da nije bio rat među njima.

Sada kada je rat završen, uopće ne trebamo misliti na to nego se svi zajedno igrati, družiti i učiti. Mi trebamo uvijek činiti dobro da nas zlo nikada ne pobijedi.

Ivan Maltašić