Osnovna škola Nikole Andrića

Tko su Grobnički dondolaši?

Daleko poznati Grobnički dondolaši imaju zanimljivu priču za svaki događaj koji izvode,od predstava i zabave do načina kretanja. Iako su danas dio folklora, nekad davno imali su ključnu ulogu u preživljavanju i zaštiti sela od neprijatelja, bilo u obliku barbara ili divljih zvijeri.

Zavirite u njihov bajkoviti svijet prepun simbola i tradicije, a ako vam se tamo svidi, postanite i vi Dondolaš!

Pogledajte video zapis o dondolašima: https://youtu.be/SolsGIm6Rsg i uživajte!!

Kako je prošao susret s dondolašima u Vukovaru, pogledajte na linku OPŠIRNIJE!

Legenda o početku dondolanja

Grobnik je od početka naseljavanja bio stočarski kraj, naročito ovčarski. Priroda je ovdje ponudila nizinske i planinske pašnjake, tako da su naši stari svoje blago u rano proljeće tjerali u planinu na ispašu. Stoka je ostajala u planini do kasne jeseni. Kako bi je osigurali od divljih zvijeri koje su se tijekom zime spuštale i do naselja, imućniji su vlasnici stada unajmljivali nadničare da obilaze pašnjake i stvarajući buku tjeraju grabežljivce duboko u šumu. No, nisu samo divljim zvijerima uskraćivali plijen, već i pljačkašima.

Po pričanju najstarijih mještana doznali smo da su se pritom koristili zvonima, čegrtaljkama, te ostalim priručnim sredstvima. Ogrtali su se ovčjim krznom, na glavi su nosili ”krabuju” (kosti glave bika ili brava), a lice su crnili čađom. U rukama su nosili štap, korijen, sjekiru, kost ili palentar.

Iako su i svojim izgledom djelovali zastrašujuće, ipak je za obavljanje njihovog posla presudan bio zvuk zvona – dondola. Prema tome su prozvani Dondolaši. 
Kako su najviše posla imali u rano proljeće, a to je i vrijeme maškara i karnevala, nerijetko su tako maskirani obilazili i svoja sela.
Razvojem i industrijalizacijom ovčarstvo polako stagnira i gubi na značaju, ali običaj ”dondolanja” za vrijeme maškara ostaje.

Preuzeto sa stranice: http://tz-cavle.hr/  

Novinarke: Petra Pšenica i Iva Kmet

U ponedjeljak 30.1.2017. u grad su došli vukovarski vrtići i škole od 1.do 4. razreda da odgledaju grobničke dondolaše. Oni su svirali metalnim zvonima i tijelom te plesali, a škole i vrtići su uživali u glazbi i plesu dragih gostiju. Dok su dondolaši plesali i svirali ostali su cupkali i pljeskali. Svi su se zabavili. Ta zabava je dugo trajala pa su se svi jako umorili. Unatoč umoru bili su jako sretni što su došli u grad i udahnuli malo svježeg zraka uz glazbu. Završetkom programa požurili su u školu na topli čaj.

Pitali smo učenike naše škole kako im se svidio program. Neki su odgovorili da im se nije svidjelo zato što im je bilo previše glasno, a nekima se jako svidjelo. Ipak spomenuli su da im je bilo jako hladno.

Novinarke: Lucija Vidaković i Sara Senjak

   1.a                                                                       2.a

    3.a                                                                       4.a

4. c