Osnovna škola Nikole Andrića

Izletom u Đakovo pobliže smo upoznali još jedan grad našeg( nizinskog) zavičaja.

Posjetili smo Đakovačku Ergelu, Katedralu, Vilu magic te nakon obilaska grada objedovali u restoranu Venera....

Pogledajte naš pomalo neobičan al zanimljiv radni dan.....

U ranim jutarnjim satima krenuli smo zajedno sa 1. i 2. a razredom prema drugoj županiji našeg zavičaja.....

Izašli smo na prvoj stanici (Đakovačka Ergela lipicanaca )gdje smo naučili kako i konji vole rutinu radi sigurnosti te imaju higijenske navike ....kupaju se nakon svake šetnje(istrčavanja) te kako u slučaju nestašice vode slobodno možemo piti vodu iz lokve koji piju i oni jer su iznimno uredne životinje te  nikad ne piju prljavu vodu.

Uvidjeli smo kako su konji veoma mazne životinje ,međutim ne vole da ih se mazi po nosu,jer misle kako im se nudi hrana ,stoga treba biti oprezan....

Iznenadili smo se saznanjem kako konji spavaju poluotvorenih očiju te dignute noge a  ukoliko leže na podu su bolesni......

Dok smo odmarali u hadovini saznali smo kako samo muški konji imaju dva imena te da su mladi konji sive bojea kansije(što su stariji )postaju bijele boje.....

Svi ju zovu Šefika jer bez njezinog  pozdrava niti jedan posjetitelja nije otiša.....obavezno ljubazno dočeka i isprati.....

Opskrbljeni posterima , magnetićima, blokićima i sl krenuli smo prema centru grada gdje smo imali priliku vidjeti veeeeliku i predivnu Katedralu iz vana

a i iznutra......

Maketa nekadašnje džamije

park u blizini Katedrale.....slika sa legendarnim kamenom za koji se kaže da nastao od pada meteora......

Nakon obilaska Đakova objedovali smo u restoranu Venera jedan d nama najdražih jela....pohano sa pomfritom te za desert palačinke sa čokoladom ...

Neki su se uspjeli izboriti za "repete"desert... :)

Siti i zadovoljni došli smo u Vilu magic gdje nas je pomalo bolio stomak od smijeha i sreće od mađioničarskih trikova.

Eh da je malo ovih novaca.....

Poneku iluziju ćemo otkriti tek kada i ako se odlučimo za pohađanje škole za mađioničare kod poznatog nam i veselog učitelja Joze Boze.

Ugodnog raspoloženja pregledali smo svaki kutak mađioničarkog okrilja te oko 14 h krenuli prema našem Vukovaru.

Neki su bili toliko zadovoljni i umorni da nisu uspjeli dočekati svoje krevetiće već su zadrijemali u udobnosti Čazmatrans prijevoza.....