preskoči na sadržaj

Osnovna škola Nikole Andrića

Login
 
 
 
 
 
Anketa
Ova školska godina bit će izazovna, najradije bi da se nastava odvija:




Obrazovanje

Raspored zvonjenja 

RASPORED ZVONJENJA
Sat Vrijeme
1. 8:00 - 8:45
2. 8:50 - 9:35
Prvi veliki odmor - užina razredne nastave
3. 9:50 - 10:35
Drugi veliki odmor - užina predmetne nastave
4. 10:50 - 11:35
5. 11:40 - 12:25
6. 12:30 - 13:15
7. 13:20 - 14:05
8. 14:10 - 14:55

Kalendar
« Svibanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Obilježili smo najtužniji dan nedavne vukovarske povijesti
Autor: Marija Purgar, 19. 11. 2014.

18. studenoga 1991. 
Dan i godina koji su se svim Hrvatima usjekli duboko u pamćenje.
Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, obilježili smo, kao i svake godine, prigodnim programom. Na satima razrednika još jednom smo se prisjetili herojske borbe naših branitelja, a poslije drugog sata uputili smo se na terensku nastavu. 

 


 
Naša prva postaja trebao je biti Spomen dom na Ovčari, međutim, „više sile“ su se „urotile“ i onemogućile nam posjet. Nestalo je, naime, struje. Stoga smo odmah produžili do Ovčare, mjestu najvećeg pojedinačnog pokolja u Domovinskom ratu. Ovo je mjesto otkriveno u listopadu 1992. godine, a snage UNPROFOR-a godinama su čuvale lokaciju kako bi spriječile uklanjanje dokaza.
 
Ovčara je dugo vremena bila posljednje počivalište ranjenika i civila odvedenih iz vukovarske bolnice u studenom 1991. i na tom je mjestu strijeljana 261 osoba. Najstarija žrtva  imala je 77 godina, a najmlađa 16 godina.  Dječak Igor ubijen je samo zato što je njegov otac, Petar Kačić, bio zapovjednik Sajmišta. Volio je rezbariti dupine i jedan je takav nađen kraj njega prilikom ekshumacije. U njegovom džepu pronađen je i plišani medvjedić. Među ubijenima bila je i trudnica u šestom mjesecu trudnoće.
Na Ovčari nisu ubijani isključivo Hrvati; među braniteljima Vukovara bilo je i Srba, Bošnjaka, Mađara, te po jedan Francuz i Nijemac. Na Ovčari su svoj život okončali i francuski dragovoljac Jean Michel Nicolier, ali i legendarni novinar Hrvatskog radio Vukovara, Siniša Glavašević.
 
Kako je to bilo biti zatočenim na Ovčari i odbrojavati možda posljednje trenutke svoga života,  pokazali su nam naši „dramci“. Obradili su, naime, knjigu Vilima Karlovića, vukovarskog branitelja koji je preživio strahote zatočeništva u Bolnici, vojarni, Veleprometu, hangaru u Ovčari, a potom i u logoru u Srbiji. Njegove su misli i strahove pretočili u potresan igrokaz koji su simbolički izveli pred mramornim spomenikom iz čijeg mraka golubica izlijeće u slobodu i tako označava novi početak.
 
Poklonivši se žrtvama Ovčare i pomolivši se za njih, uputili smo se prema posljednjoj stanici našeg puta -  Memorijalnom groblju hrvatskih branitelja.
Ovo je groblje najveća masovna grobnica u Europi nakon II. svjetskog rata. Ovdje je ekshumirano 938 tijela i na tom je mjestu postavljeno 938 bijelih križeva. Ono je i posljednje počivalište vukovarskih heroja Blage Zadre i Marka Babića.
U središnjem dijelu groblja postavljen je brončani spomenik, visok četiri metra (najveći brončani spomenik u Hrvatskoj) u čijoj se sredini nalaze križ i vječni plamen.
Zapalili smo svijeću i minutom tišine odali počast hrabrim ljudima zbog kojih danas možemo uživati u lijepom djetinjstvu.
 
Stanislava Mutapčić, nastavnica povijesti i hrvatskoga jezika




[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju