Osnovna škola Nikole Andrića

18. studenoga datum je koji je upisan u srca svakog Vukovarca i svakog Hrvata. Nakon punih 87 dana opsade i herojske borbe šačice hrvatskih branitelja, srca grada prestalo je kucati, a mirni barokni grad pretvoren je u ruševinu. Njegovih 22 tisuće stanovnika prognano je i domove je našlo diljem Republike Hrvatske. 
Tužnu tridesetu godišnjicu vukovarske tragedije prigodnim smo programom obilježili i u našoj školi.

Učenici predmetne nastave podijeljeni su u dvije grupe.
Učenici 5. i 6. razreda obišli su Vodotoranj, simbol hrvatskog zajedništva, spomenik koji najzornije svjedoči o strahoti agresije na našu domovinu, ali ujedno i govori o nepobjedivosti hrvatskog duha. Učenica Ana Buljan objasnila je ulogu i važnost Vodotornja prije rata, ali i tijekom rata, kada se prometnuo u svjetionik nade za mnoge Vukovarce – hrvatska zastava na vrhu značila je da krvnik još nije pokorio grad.

Pedesetmetarski gorostas danas ponosno nosi 640 rana, a brojna mladost koja se danas okuplja podno njegove siluete, zalog su budućnosti ovoga grada. Upravo su o tom i takvom Vukovaru, gradu koji živi i poziva, progovorile i pjesme naših učenika, Lorene Pančića, Romana Rastovskog, Ane Buljan i Maje Putnik.

Učenici 7. i 8. razreda uputili su se u Memorijalni centar Domovinskog rata gdje su nazočili predavanju i radionici koju je pripremila stručna suradnica Sanja Držaić Medo. 
Učenici su obnovili svoje znanje iz hrvatske povijesti,  posebno produbivši spoznaje vezane za povijest Hrvatske u Drugoj Jugoslaviji. Povijest koja je umnogome odredila sudbinu Jugoslavije i dovela do krvavog epiloga. 

Poseban je naglasak stavljen na poštivanje različitosti, slobodu izbora i pronalaženje načina za mirno rješavanje sukoba jer samo se tako može uspostaviti uzajamno povjerenje i spriječiti daljnji ratovi.

U predvečerje vukovarske tragedije sudjelovali smo i u programu koji se već tradicionalno odvija kod kapelice na Putu spasa. 
Put spasa, poznat i pod nazivom Kukuruzni put, bio je žila kucavica grada – okupiranom gradu kroz kukuruzište dostavljala se pomoć u vidu lijekova, hrane i ljudstva, a bio je i jedini spas ranjenicima koji su se iz Vukovara izvlačili na slobodan teritorij Republike Hrvatske. 
U kratkom programu, učenici naše škole izveli su recital u pet činova koji su progovorili o žrtvi Vukovara, ali i njegovom ponovnom rođenju.
Okupljeni u molitvi, zahvalili smo na daru slobode, zapalili svijeću i minutom šutnje odali počast svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima.